Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja

Priprema vrta za zimu

Saznajte zašto je malčiranje puno bolja opcija od štihanja i oranja na jesen

Uobičajeni način pripreme tla za zimu kod većine ljudi bio je da se je na jesen preštihalo ili preoralo, pognojilo i tako ostavilo da promrzne tokom zime, pa se je krenulo na proljeće u sjetvu. Ovakav način nije jedini način pripreme tla za zimu. Ima doduše neke prednosti – lakše se obrađuje zemlja jer kad promrzne zemlja je mrvičaste strukture. Ali nažalost površinski sloj tla ostaje rahli i mrvičasti samo do prve jake proljetne kiše – dok ona često i jače nabije nezaštićeno tlo.

Iako ogoljeno tlo donekle pomaže u kontroli nametnika jer im se ruši dom pa oni promrznu tokom zime – ali to ima isti učinak i na korisne kukce. Smatram da je daleko bolji način kontrole nametnika održavanje ravnoteže u vrtu i podrška korisnim kukcima i ostalim životinjskim vrstama koje se hrane tim štetnicima. Ne zaboravimo, koliko su nam npr. gusjenice štetne – sjenicama su neophodna hrana da bi uspješno mogle nahraniti i podići novu generaciju ptića, a ako nema lisnih ušiju – niti korisne bubamare i zlatooke neće imati što jesti…. Dobrim biološkim metodama u vrtu možemo postići ravnotežu, gdje će korisni organizmi sami držali populaciju nametnika pod kontrolom

NEDOSTACI ORANJA I ŠTIHANJA:

S pogleda biovrtlarstva, oranje i štihanje ima brojne nedostatke:

-sloj humusa debeo je 10-30 cm, a oranjem se preokreće zemlja na dubini od 30-50 cm. Osim što oranje razorno djeluje na sloj humusa, zapravo u cijelom tlu izaziva pravu kataklizmu

-ruši se dom milijunima živih bića koji žive i grade humus, oni moraju početi tražiti i stvarati idealno stanište ispočetka

-u gornjem sloju tla prebivaju aerobne (zračne) bakterije, u donjem sloju anearobne - dok se tlo prevrne, to poremeti biokemijski sastav tla – aerobne bakterije zaore u zemlju, a aneaorobne završe gore, pa treba zemlji vremena da opet dođe u ravnotežu.

-ogoljeno tlo je izloženo eroziji. Golu zemlju ljeti isušuje sunce i gornji sloj odnosi vjetar, a kiše ju nabivaju i ispiru, razara se dragocjeni humus.

-prekida se podzemna mreža gljiva koje imaju ulogu izmjene hranjivih tvari između biljaka

-ruše se kanali glista koji prozračuju tlo i koji imaju sposobnost pohrane veće količine vode pa tako smanjuje sposobnost tla da duže odolijeva suši

JESENSKO MALČIRANJE VRTA

Naši su stari mnogo toga znali, a to ne znači da su sve radili savršeno, upravo štihanje vrtova je jedna od stvari koje su po meni sasvim nepotrebne. Malčiranje na jesen ima daleko bolje učinke na zdravlje tla. Radi se o prekrivanju tla organskom materijom poput sijena, slame i lišća, ostataka biljaka i sl. Nikakve jesenska obrada tla nije potrebna, eventualno treba počupati višegodišnje korove ako su se pojavili, poput trave. Više o malčiranju pročitajte OVDJE.

Na jesen i tokom zime dobro je dodati i drveni pepeo na tlo, više o tome pročitajte OVDJE.

Kad se ne štiha nego samo pomalčira, ne ruši se stanište miljunima mikroorganizama, gliste i dalje ruju i obogaćuju taj dragocjeni gornji sloj humusom i prozračuju ga, a svojim tunelima doprinose povećanju sposobnosti tla da zadržava više vlage, a time dakle sve to povećava otpornost tla na sušu. Kako danas znamo da je tlo pravi živi organizam i da bez zdrave biologije tla ne možemo niti uzgajati zdravu hranu, ovakva jesenska priprema tla svakako pomaže da na proljeće imamo i puno manje posla i da imamo zdravije i bogatije tlo koje uzgaja zdrave biljke.

Dok stalno malčirate sijenom i ostalim organskim ostacima s vrta - vi zapravo stalno gnojite tlo jer sve to prerađuju gliste i ostali organizmi u tlu u humus. Uz dobru kombinaciju biljaka i plodored, potrebe za dodavanjem gnojiva postanu minimalne. Tlo ispod malča ostaje rahlo i mrvičaste strukture i puno ga je lakše obrađivati na proljeće.

Jesensko malčiranje posebno vole luk i češnjak, pa je preporučljivo pomalčirati ih odmah nakon sadnje. Bez problema niču ispod većih količina malča, a malč uz rahlo tlo ispod malča pridonosi tome da iduće godine nemate puno korova na tim gredicama, pa nema potrebe za okopavanjem – koje te kulture nikako ne vole. Malč održava tlo rahlim, dok nezaštićene gredice luka i češnjaka tokom zime nabivaju kiše.

    

MOJE ISKUSTVO:

Već preko 10 godina imam biovrt na nekih 400 kvadrata koji se ne ore i ne štiha. Mnogi odmah pomisle da je takvo tlo tvrdo i nabito i da ga je teško obrađivati, ali to nije tako, ono je super mrvičasto i bogato organskom materijom – unatoč tome što imam ilovasto tlo koje je po prirodi teško i zbijeno. Dobru strukturu tla postižem redovitim malčiranjem i dodavanjem drvenog pepela na jesen. Na jesen nakon berbi sve površine vrta prekrijem debljim slojem sijena. Počupam eventualne busene trave koju su se pojavili tokom sezone. Sve biljke koje su rasle na vrtu ne mičem s vrta, nego i njih ostavljam na vrtu. Naime, raspadanjem tih ostataka biljaka opet nastaje dragocjena materija koja iduće godine hrani biljke na vrtu – biljke same proizvode najbolju hranu za sebe. To je tzv. „kompostiranje na licu mjesta". Naime, čemu se mučiti odnositi sve posušene biljke s vrta u komposter, imati brigu s zalijevanjem i preokretanjem komposta, pa onda opet sve nositi natrag na vrt – kad možete sve potrgati u pobacati na tlo, a gliste sve to prerade u dragocjeni humus. Također, neke od biljaka poput echinacee, rudbeckije i amaranta prepune su dragocjenih sjemenki koje ptice dolaze jesti tokom zime – a tada se na vrtu hrane i nametnicima, ali i svojim izmetom gnoje tlo fosforom (VIŠE).

Na proljeće kad je vrijeme za sjetvu maknem malč na staze da se tlo malo posuši i zagrije, a gornji sloj se samo lagano prekopa da se može lakše posijati - ili motičicom, ili vilama kopačicama (zaobljene vile kojima se super može pripremiti tlo). Nakon toga počinjem opet lagano malčirati, ovisno o vrsti koja je posijana. Tlo je tokom cijele zime aktivno i rahlo ispod malča, a na proljeće ako počnu jače suše, tlo ostaje idealno vlažno. Sve deblje ostatke biljaka na vrtu posložim po stazama – tako mi tokom sezone raste manje korova, a i ti ostaci se razgrađuju i obogaćuju tlo.

    

Osim biovrta imam i jednu veću površinu koju na proljeće obrađujem uz pomoć traktora - ali niti to na jesen niti ne orem niti štiham. Ostavljam baš sve na vrtu da se posuši i tokom jeseni i zime prekrije tlo, skupa s biljkama koje tokom zime čine živi malč (VIŠE). Organski ostaci i živi malč štite tlo zimi od vanjskih uvjeta. I tu tokom zime sve vrvi pticama, a berem svašta do ranog proljeća. Do proljeća se sve što strši od suhih biljaka po vrtu polegne na tlo i tako štiti tlo, a sjemenke suhih biljaka hrana su mnogim korisnim pticama. To doduše ne izgleda uredno - ali je puno korisnije i funkcionalnije od ogoljelih površina. Kako je to veća površina, na proljeće tokom travnja radi lakše sjetve samo parput potanjuramo - tanjuračama se usitnijuje samo gornji sloj zemlje bez preokretanja. Tako potanjurano tlo je super za obradu i nema znatne razlike s onima koja su na jesen bila preorana. Eventualni buseni trave koji se pojave se nakon tanjuranja prilikom sjetve pokupe i maknu s zemlje, pa nema problema s višegodišnjim korovima. Nakon sjetve i nicanja biljaka opet se polako dodaje malč, a najviše dok već biljke porastu – i taj malč opet tokom ljetne sezone štiti tlo od suše i hrani biljke.

    

ŠTO JE S PUŽEVIMA?

Već 2 godine imam pravu invaziju španjolskih puževa, ali moje iskustvo je da puževa ima neovisno o malču – neće ih biti više ako malčirate vrt. Jedina je razlika gdje će se oni zadržavati. Stoga ne malčiram na proljeće oko mladih biljaka jer se ispod malča radije zadržavaju puževi, nego tek dok biljke porastu i nisu više tako privlačne puževima. Kako se puževi vole zavlačiti pod malč – to možemo iskoristiti kao mamac za puževe gdje ćemo ih lakše skupiti s vrta.

ZAKLJUČAK

Promatrajući svoj vrt ne samo s aspekta kako ću lakše obrađivati tlo, nego s aspekta da je ono živi organizam i da je biološki aktivan tokom cijele sezone, vrtlarenje u skladu s prirodom jesenskim malčiranjem podržava život u tlu i ima višestruko korisne učinke na strukturu, plodnost i zdravlje tla, te ga svakako preporučujem kao najbolju opciju vrtlarenja u skladu s prirodom.

Sviđa ti se? Podijeli s prijateljima

Silvija Kolar-Fodor
Autorica članka:

Silvija Kolar-Fodor

Predsjednica udruge "Biovrt – u skladu s prirodom”, predavačica i edukatorica o biovrtlarenju, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica bloga "U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, kolumnistica u tjedniku Međimurske novine, surađivala je s dnevnikom "24 sata", Večernjim listom, časopisom Poljoprivredni glasnik, magazinom za život u skladu s prirodom "100 posto prirodno”, portalom Naturala.hr, EkoMreža.org, Sirova hrana.hr ... zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka. Biovrtlarenjem se bavi od 2006. godine.

Svi sadržaji na ovim stranicama zaštićeni su Zakonom o autorskim pravima (VIŠE)

Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja