Biovrt koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Za nastavak pregleda i korištenje klikni na gumb "Slažem se". Uvjeti korištenja i kolačići

Kako je nastao moj biovrt

Ideja da ću imati svoj vlastiti biovrt nastala je sasvim slučajno. Negdje u zimi 2005/06 godine, pohađajući informatičke radionice web-designa u sklopu jedne udruge, a u čijim je prostorijama  bila i knjižnica.

Ideja da ću imati svoj vlastiti biovrt nastala je sasvim slučajno. Negdje u zimi 2005/06 godine, pohađajući informatičke radionice web-designa u sklopu jedne udruge, a u čijim je prostorijama bila i knjižnica, na preporuku jednog prijatelja posudila sam si knjigu ” Tajni život tla”. Iako knjiga u globalu govori o biodinamičkoj poljoprivredi, u kojoj se ja nikako ne mogu pronaći radi korištenja dijelova životinja za izradu preparata, knjiga je na mene djelovala jako inspirativno. Odmah sam si nakon toga posudila i knjigu "Bio-vrt” Marie-Luise Kreuter i jednostavno…dogodila mi se inspiracija:)).

Kako smo baš počeli graditi kuću, a iza je u sklopu zemljišta jedna parcela na kojoj je moj djed uzgajao kukuruz, sve sam zapravo i već imala spremno za svoj prvi povrtnjak….(cvijeće je nešto što se je dogodilo poslije:)
Evo prvo slike iz 2004 godine, s još tada nezavršene kuće, moj mali voćnjak i parcela na kojoj je moj djed uzgajao kukuruz.

2005 još nisam počela, barem po slikama vidim da nisam, te godine smo još gradili kuću, druge su stvari bile važnije, a baš mi je čudno vidjeti sad sliku ove prazne parcele

vrt 12vrt 2

I dakle zime 2005/06 stvari su došle na svoje mjesto, uselili smo se u kuću i odluka je pala – moj biovrt. Prve mi je godine djed obradio cijelo zemljište traktorom, kad je to ionako bila parcela koja se je intenzivno obrađivala, na dijelu koji sam odabrala za povrtnjak je prešao sijačicom za krumpir i napravio time zdignute redove zemlje koje sam jednostavno po dva skupa izravnala i tako sam imala gotove gredice i staze i mogla sam početi . Osim pročitanih knjiga, praktičnog znanja baš puno nisam imala, izbjegavala sam mamin i bakin povrtnjak doma jer dok te sile nešto raditi, nije gušt . Ali ovo je bilo nešto sasvim drugo . U tim počecima, puno mi je pomogla baka praktičnim savjetima i pomoći pri prvom formiranju i sadnji vrta.
Kad mi je djed pripremio zemlju i vidio veličinu parcele koju sam predvidjela za povrtnjak, nekih 400 kvadrata, stao je pored mene i ozbiljno me pitao – jesi li sigurna da tako veliko želiš, nije li ti to previše?? Mnogi su me zapravo to pitali, jer nisu mislili da ću ja to uspjeti…ali ja nikad nisam prestala vjerovati u sebe i u ostvarenje onog što sam si zacrtala .
Počela sam s idejom klasičnog povrtnjaka, te nešto malo cvijeća između, dobila sam od bake sjeme nevena i malo cinija, kupila sam sjeme kamilice, makova, mnogo povrća…od bake dobila sadnice rajčice, paprike i kupusnjača, sa lijeve sam strane posadila nešto jagoda što sam kod mojih iskopala…bio je to jako uredan vrt .

Fotografija: moj prvi biovrt 2006. godine

vrt 3

Prve godine sam puno učila, upijala sve što se događalo u vrtu. Svako sjeme i svaka nova biljčica za mene su bile nepoznanica, nisam previše znala kako što izgleda kad nikne, kako raste, što mu treba za dobar rast, koji su korovi i što njima odgovara za širenje…bio je to pravi početak iz ničeg, mala čuda i nepoznanice na svakom koraku. Postupala sam najviše instiktivno, uz kombinaciju bakinog znanja i znanja dobivenog iz knjige, a stvarno iskustvo i znanje koje sada imam tek sam počela graditi. Danas mi je gotovo smiješno kad čujem neka pitanja za koja znam instant odgovor, a zapravo činjenica je da pred par godina ni ja zapravo nisam znala apsolutno ništa:))

Počela sam i s malčiranjem, s otkosom trave iz voćnjaka…naravno, premalo za tako veliki vrt, ali barem nešto. A iza smo ostavili zemlju netaknutu, posijala sam nešto djeteline i trave…to će jednog dana biti voćnjak…

vrt 41vrt 5

Do iduće 2007. godine preko zime prilično se raširio "korov” po gredicama, jer nisam imala dovoljno materijala za prekruvanje gredica preko zime. Naučena iskustvima onog što sam cijeli život oko sebe gledala, i ja sam ispočetka bjesomučno čistila gredice i sav višak odnosila s vrta, nije mi još došlo onda do mozga da sve to mogu iskoristiti na licu mjesta. Nisam još prepoznala dobre strane korova, a i kad se malčira, uvijek se donesu i sjemenke trave…a to znači dosta posla s čupanjem. Naučila sam to slijedećih godina. Ali, polako sam počela nabavljati cvijeće i šareniti vrt .

vrt 6vrt 7

Već prve godine oduševili su me makovi, na moje oduševljenje druge su se godine sami zasijali i raširili po susjednim gredicama.

vrt 12 05062007

Te sam godine poharala sve sjemenarne za sjemenjem cvijeća i polako počela "upoznavati” cvijeće na mom vrtu, u kombinaciji s povrćem.

Svaki cvijet koji danas cvate u mom vrtu ima svoju priču kako je došao na moj vrt. Recimo za suncokretom sam bila u bjesomučnoj potrazi, nigdje u dućanima nisam mogla naći sjeme – nakraju sam posijala sjemenke koje sam kupila ljuštene za jelo – uspijelo je (čak sam u očaju već mislila ići u zoo shop po hranu za ptice i probirati van iz tog sjemenke ako ih bude:))

vrt 10vrt 11

 

Godina je bila izrazito sušna, malča nisam imala dosta i jedno sam razdoblje morala puno zalijevati…čak sam travu vozila i od kolegice kad je kosila dvorište…to su bile brzinske akcije, jer svježe pokošena trava jako brzo počne fermentirati, pogotovo u vrećama.

Vrt sam to proljeće još malo proširila, za 2 gredice desno…naravno, radi uklapanja više cvijeća u povrtnjak. A traktor je na tom zemljištu bio zadnji put te godine – da poravna zemljište iza. Na vrt pristup nije imao – dalje samo motika.

I onda je mic po mic slijedeće 2008. godine sve počinjalo biti malo drukčije, gušće, obilnije.
Prvo su cvale kupusnjače ostavljene na vrtu od prošle jeseni, one cvatu druge godine uzgoja mnoštvom žutih cvjetića na visokim stapkama, a žuta boja jako privlači kukce u vrt – iskreno, ni to nisam prije znala, nikako mi nije bilo prije jasno kako s kupusnjača skupiti sjeme kad im beremo glavice…mislila sam da one ne cvatu, zelje i kelj pogotovo…eto, ješ jedna dobra iskustvena informacija.. A nakon proljetne žute slijedi bijela boja kamilice koja se je s dvije gredice u dvije godine raširila po cijelom vrtu, pa i šire, a i lupinusi su se već prilično razrasli i graciozno procvali u vrtu na proljeće.

vrt 13vrt 14

A ubrzo nakon kamilice, počinju i makovi. Te su se godine već pomalo raširili na više dijelova vrta, a uz njih i neveni i silene armeria. Naravno, ostao je to povrtnjak, ali uz sve više vsta cvijeća između.

vrt 15

Zapravo, imam jedan jako veliki problem, a to je da jednostavno ne mogu počupati i baciti korisne biljke, pa čak i ako su se previše razmnožile, već ih puštam da divljaju po vrtu…koliko uspijem podijelim, a onda muku mučim što kako presaditi, ili kako iskoristiti. Kamilice svake godine ima puno. Tu mi puno pomaže moja susjeda, bakina sestra koja mi svake godine potrga svu kamilicu tj cvjetne glavice za sušenje…tako da cijela obitelj ima bio-kamilice na pretek, a ja ju najviše koristim u kupkama…pogotovo nakon napornog dana u vrtu.

Svako godišnje doba, odnosno još uže, tokom cijele sezone mijenja se lice vrta, mijenjaju se biljke koje prevladavaju, mijenja se dominantna boja vrta – ovo je jesenska boja, kad svojom pojavom počinju oduševljavati cosmosi, koji tako izgledaju sve do prvih mrazeva:

 

2008 biovrt  vrt 2008 1

I mogla bi tako u nedogled, toliko je toga za pokazati, svaki kutak vrta, mnogo brojnih vrsta koje prevladavaju na određenim gredicama…ali biti će toga više dok počnem pisati o ovoj godini:)

I još prošla 2009. godina…najbujnija i najrascvjetanije do sada. I naravno, ja s mnogo iskustva, mnogo sam toga naučila promatrajući i radeći u vrtu, ali i još puno toga moram naučiti. Prošla je godina bila izrazito kišna, a time je i vegetacija tokom cijele godine bila jako bujna. Mnoge biljke su se jako uspješno zasijale i raširile po mnogim dijelovima vrta, čak su i neki dijelovi vrta bili jednostavno – neprohodni. Bilo je naravno tu i sveg mogućeg povrća, ali i mojih najboljih "prijateljica” voluharica, koje su mi najveća napast u vrtu i svake mi godine mnogo toga unište, tj pojedu. Tako i ja svake godine izmišljam nove metode kako zaštititi pojedine biljke, gdje i u kojoj kombinaciji ih zasaditi. S nametnicima uopće više problema nemam, jer je uspostavljena ravnoteža, i u ovoj džungli ne može prosperirati nijedna vrsta nametnika, jer oni zapravo prosperiraju u monokulturama, ovdje ima i nametnika, ali i prirodnih neprijatelja koji drže sve pod kontrolom.

Konačno sam naučila i pozitivne strane korova, koji zimi i u rano proljeće štiti zemlju i održava ju rahlom. A na vrtu je već toliko trajnica i biljaka koje se same zasijavaju, da sam u vezi mnogih samo "koordinatorica” na vrtu – oslobodim ih korova na proljeće i eventualno presadim na bolje mjesto.

vrt 2009 3vrt 2009 5

I naravno, kako se same zasijavaju, točno znam što i gdje će koja biljka niknuti, a prema poziciji gdje je prošle godine rasla. Naravno, sad i točno znam kako koja biljka izgleda kad nikne, koja joj pozicija bolje odgovara, gdje najbolje uspijeva…

vrt 2009 2vrt 2009 1

Činjenica je i da sam možda i konačno pretjerala s nabavkama, jer polako počinje nedostajati mjesta za svo sjeme i sadnice koje sam nabavila…a i vremenski sam prilično ograničena za radove u vrtu – ovo je ipak "samo” hobi…ne mogu se tome posvetiti onoliko koliko bi zapravo htjela, tako da za veće zahvate uređenja na vrtu moram na godišnji odmor na poslu…zapravo, to i jest najbolji odmor:))

vrt 2009 6vrt 2009 7

I tako, od proljeća do jeseni uživam u radu na vrtu, učim na greškama i uzgajam sama sebi zdravu hranu. Kao što sam već napisala, ljubav prema cvijeću jednostavno se dogodila usput i danas mi je uopće nezamislivo razmišljati povrtnjaku bez cvijeća. Usput zapravo pišući tekstove za ovu stranicu otkrivam i podatke o jestivosti i mogućnostima upotrebe brojnih vrsti cvijeća, i to je još jedna činjenica o cvijeću što me fascinira.

A što će biti ove godine…iskreno, niti sama neznam…i ovo proljeće je početak još jedne predivne avanture, upoznavanja novih vrsta biljaka koje ću prvi puta pokušati uzgojiti na mom vrtu, pronalaženja novih metoda i usvajanje novih znanja…

Upravo zato ponavljam ovu kinesku poslovicu koju sam već navela na ovim stranicama:

Ako želiš biti sretan jedan dan – napij se;

ako želiš biti sretan godinu dana – oženi se;

ako želiš biti sretan do kraja života – postani vrtlar.

Napredak biovrta od 2010 godine pa sve do danas možete pogledati u obliku mjesečnog dnevnika radova iz biovrta OVDJE.  :)

Sviđa ti se? Podijeli s prijateljima

Silvija Kolar-Fodor
Autorica članka:

Silvija Kolar-Fodor

Predsjednica udruge "Biovrt – u skladu s prirodom”, predavačica i edukatorica o biovrtlarenju, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica bloga "U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, kolumnistica u tjedniku Međimurske novine, surađivala je s dnevnikom "24 sata", Večernjim listom, časopisom Poljoprivredni glasnik, magazinom za život u skladu s prirodom "100 posto prirodno”, portalom Naturala.hr, EkoMreža.org, Sirova hrana.hr ... zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka. Biovrtlarenjem se bavi od 2006. godine.

Svi sadržaji na ovim stranicama zaštićeni su Zakonom o autorskim pravima (VIŠE)

Biovrt koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Za nastavak pregleda i korištenje klikni na gumb "Slažem se". Uvjeti korištenja i kolačići