Biovrt

Travanj – nepredvidiv, kišni i hladan

Silvija — Tue, 15 May 2012 20:49:01 +0000

Početak travnja bio je nadprosječnih temperatura, sušan i sunčan. Nastavila sam s započetom sjetvom povrća koje se ranije sije: grašak, mrkva, peršin, bob (kasnija sjetva za probu), tikvice i krastavce ranije; također za probu, baš radi iznadprosječnih temperatura, jer se one inače siju početkom svibnja.

Već 05.04.2012 počelo je pogoršanje vremena, srećom kiša, ali nesrećom i hladni vjetar. Dan prije početka pogoršanja procvale voćke prekrasno su zamirisale predvečerje, idući dan hladni vjetar puno je toga uništio. Žalosno sam gledala netom procvalu krušku, trešnje i pitala se prvo kako će ih sad pčele moći oprašiti po tako lošem vremenu – nikako, vjetar je sve uništio. Također, uništio mi je mnogo mladih propupalih biljčica – hortenziju, ukrasni javor, skimmiu…nažalost, neke od njih nisu preživjele, neke su se do kraja posušile i iz korijenja ponovo počele pupati, tako je gadno sve napuhao.

Prekrasan dio godine kada sve voćke procvatu i sve oko nas prekrasno zamiriši i zazuji je nažalost izostao – poklopio se je s vjetrom i kišom. Čak niti hrušteva nije bio, primjetila sam ovo proljeće samo jednog jedinog. Uroda trešnji, kruški, šljiva, marelica i breskvi kod mene nažalost ove godine neće biti, urod ribizla je radi hladnog vjetra prepolovljen. Biti će samo jabuka koje su srećom nešto kasnije procvale i tako izbjegle hladni vjetar.

Kišnije i hladnije vrijeme je omogućilo konačno i neku sadnju i presađivanje: posadili smo mlade orahe na novu livadu, nešto šumskih sadnica i lješnjake. Presadila sam i nešto pamuk čičaka s vrta na rub novog voćnjaka, te posijala više vrsti badema – badem može roditi i na kontinentu, problem je jedino što rano cvate, a postoje vrste koje cvatu i kasnije – zato isprobavam s više sorti. Presadila sam i ostatak samoniklih vrbi i ostalog drveća s tog voćnjaka, što sam većinu rasadila u siječnju, a u travnju sam rasadila ostatak na među te najnovije livade. Uglavnom, stalno su se izmjenjivala kišna i sunčana razdoblja, bila sam dosta blatna, ali jako zadovoljna napravljenim:)

Već standardno, u aprilu sam i (opet) rasađivala ivančice s vrta, koje uporno tamo narastu, rasađivala i poklanjala dio visokih astera, te rasađivala jagode kitnjače s vrta.

Evo fotografije kako je izgledao dio vrta s jagodama kitnjačama nakon što sam povadila već preko 500 kom…niti se ne vidi, i gredicu kamo sam veći dio presadila.

Pred 2 godine samo dobila 6 komada sadnica ovih jagoda, u roku od 2 godine su se raširile na preko 15 kvadrata. Dobra stvar je što su guste pa ništa između ne raste. Ali kako su tako invazivne, definitivno im nije mjesto na povrtnjaku, nego ih preporučam za voćnjak i slično. Skoro sve je preseljeno na parcelu gdje smo zasadili voćnjak, tamo imaju koliko god žele mjesta za širenje. Nažalost nisam stigla presaditi sve jer je opet zasjalo jako sunce, i počele su cvasti. Sve presađeno se je radi kišnih dana uspješno primilo – dakle takve zahvate uvijek planiram za kiše, i zalijem samo jednom nakon rasađivanja, za ostalo se pobrinu kiše:) Počela sam za početak presađivati sadnicu po sadnicu, i ubrzo odustala…tako nikad ne bih uspjela. Prešla sam na lopatu i tačke, te vadila sadnice u busenima, tako je puno brže i bolje išlo:)

Sređivala sam i gredicu vrtnih jagoda, tamo su se jagode toliko proširile same da imam još 2 dodatne gredice jagoda, proširen vrt radi toga, i to samo za par godina:)Stoga sam i počela formirati gredice i redove između, jer sam ovako gazila po jagodama. Nisam sve uspjela, i to sam radila kad je bilo kišnije razdoblje, jer sam dio jagoda presađivala gdje ide staza, pa da se čim lakše prime.

Rasađivala sam i cvijeće koje imam na samo jednom mjestu da se malo raširi po svjetlom dijelu šumskog vrta, astere alpinus, oenotheru, monardu, divizmu, limnanthes…. Posadila sam brugmansije, dalije, kane i gladiole.

Krajem travnja posijali smo tikve golice na 2 novokupljen oranice (oko 1000 m2), te heljdu na jednu oranicu. Tikve smo sijali sijačicom za krumpir, ručno smo ubacivali sjeme, posijali smo sve to dosta gusto, isprobavamo…ali ako budu se tu uplele voluharice, suša, srne i zečevi – taman bude za sve a heljdu smo posijali ručno. Naravno, nemamo namjere ničim prskati, te ćemo ove godine pratiti kako će sve to izgledati i napredovati. Treća oranica je problem, jer je bila zapuštena i puna trave i solidaga (zlatnica, zlatošipka), te proljetno oranje kad smo ju kupili nije baš pomoglo, iskreno se nadamo da će tikve brzo izrasti i prekriti ostali korov. Solidago se nalazi dijelom i na novoj livadi pored oranica (na koju smo sadili male orahe, šumske sadnice i među s vrbama) – tu smo dio s solidagom pokosili, a s travom ostavili, prepuna je livada sanguisorbe officinalis i baš me veseli ta livadna biljka.

Krajem travnja sam počela i malo posjećivati tržnicu i sajmove u potrazi za novim biljkama, s sajma cvijeća u Prelogu sam tradicionalno vozila doma pun auto novih biljaka, najviše trajnica:))

S obzirom na hladnoću, biljke u teglama sam tek na kraju travnja iznjela van s potkrovlja. Dugo je bilo hladno i onda je odjednom tako zatoplilo da je na potkrovlju bilo nepodnošljivo vruće za biljke. Iako se stvarno trudim da smanjim broj tegli koje imam, opet su terasa i nadstrešnica zatrpane teglama…stvarno čudno, ha, ha:))

Travanj je bio i prilično rascvjetan, pa evo nešto cvijeća iz vrta. Otkrila sam da imam četvrtolisnu broćiku (cruciata laevipes opiz ) na jednoj livadi, oduševila me je i izgledom i prekrasnim medenim mirisom

procvao je šeboj, i još jaglaca

alyssum i viole

dicentre

niknula je samozasijana jestiva loboda, te razne koštice koje sam sijala na jesen – kruške, jabuke, šljive, marelice…ali naravno nisam obilježila gde sam što ijala, pa budem se mučila s identifikacijom

tulipani

hoste su neobične dok niču

Sami su se zasijali kukurijeci i ljetni čempresi, niknuli u velikom broju, baš me veseli – zaključujem da obje biljke trebaju stratifikaciju sjemenja za uspješno nicanje

Na biovrtu klasična priča, počinjem ga sređivati tek početkom svibnja. A sve do tada divlja mišjakinja, crvena nežareća kopriva i maslačak, čime sam zapravo jako zadovoljna jer štite tlo, a kasnije budu odličan malč na vrtu.

Dani otvorenih vrata Udruge Biovrt – u skladu s prirodom

Silvija — Sun, 13 May 2012 11:02:32 +0000

Za sve ljubitelje prirode i vrtlarenja, udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” organizira dane otvorenih vrata u biovrtu Silvije Kolar-Fodor (Silvek), čiji vrt i tekstove možete pratiti na njenoj stranici www.biovrt.com .

Na navedenoj manifestaciji imati ćete priliku organizirano razgledati biovrt, prisustvovati raznim predavanjima i neformalnom druženju i razmjeni iskustava sa iskusnim i manje iskusnim vrtlarima.

Dan održavanja: 26.05.2012. (subota) od 11:00-16:00

Mjesto održavanja: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)

Broj posjetitelja je ograničen, stoga su prijave obvezne.

Prijave zaprimamo do 24.05.2012. na xeenaa13@gmail.com, s naznakom “Za dane otvorenih vrata”. Nakon prijave dobiti ćete točne smjernice kako doći do vrta.

Raspored:

11:00-11:30 Prijem gostiju

11.30-12:00 Predavanje: Uvod u biovrtlarstvo, nastanak Biovrta: predavačica Silvija Kolar – Fodor,

12:00-13:00 Obilazak Biovrta, šumskog vrta i voćnjaka, pitanja i odgovori; Silvija Kolar – Fodor

13:00-14:00 Domjenak, neformalno druženje, sajmeni dio

14:00-15:00 Predavanje: Samoniklo bilje u službi ljepote; Martina Bogdanić

15:00-16:00 Obilazak Biovrta, šumskog vrta i voćnjaka, pitanja i odgovori(druga grupa); Silvija Kolar – Fodor

16.00 Završetak i odlazak

Predavačice:

Silvija Kolar – Fodor (SilveK), Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na potralu Naturala.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.

Martina Bogdanić, Udruga za Fitoaromaterapiju “Studio Martina & Natura” Rijeka, fitoaromaterapeutkinja, kolumnistica na potralu Naturala.hr

Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” je nevladina i neprofitna organizacija koja radi na promicanju i edukaciji o životu u skladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, te na promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito.

Veselimo se Vašem dolasku!

Održana prva radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja

Silvija — Sun, 13 May 2012 09:44:18 +0000

Dana 12. svibnja 2012. održana je prva radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom.

Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor (SilveK), predsjednica Udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na potralu Naturala.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.

Polaznice i polaznici Škole vrtlarenja učili su o važnosti uzgoja vrta bez kemijskih pripravaka, metodama koje voditeljica Škole primjenjuje u svom vrtu, o formiranju vlastitog povrtnjaka i o proljetnoj sjetvi, proljetnim korovima i uvjetima u kojima rastu, proljetnim nametnicima i što poduzeti kad napadnu biljke, samoniklom jestivom i ljekovitom bilju te o odabiru cvijeća za povrtnjak.

Radionica se je sastojala od teoretskog i praktičnog dijela.

Na kraju radionice voditeljice je polaznicima podijelila viškove biljaka iz svog biovrta za sadnju: sadnice nevena, uspravnog amaranthusa te suncokreta trajnice.

Iduća radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja održati će se 02.06.2012. godine, te će uz redovne polaznike biti i nekoliko slobodnih mjesta za pojedinačne polaznike. Broj sudionika je ograničen. Cijena po pojedinačnoj radionici je 110 kn, koja uključuje i užinu i poklon u obliku viškova sadnica iz biovrta. Prijave se primaju do 31.05.2012. na e-mail: xeenaa13@gmail.com

Teme koje će se obrađivati:

- obitelji biljaka – podjela

- korovi u vrtu

- malčiranje

- sezonski nametnici u vrtu

- uzgoj mahunarki i tikvi

- kombiniranje povrća, voća i cvijeća u biovrtu

- i još mnogo ostalog:)

Detaljnije informacije o Školi vrtlarenja pročitajte ovdje.

Prva radionica Škole vrtlarenja – pojedinačne prijave u tijeku

Silvija — Mon, 07 May 2012 20:54:42 +0000

Prva radionica iz ciklusa radionica “Škole vrtlarenja” održati će se u subotu, 12.05.2012. godine .

Primamo pojedinačne prijave – nekoliko po svakoj radionici, dakle, za one koji ne mogu sudjelovati na cijeloj Školi vrtlarenja, već samo na nekim radionicama. Cijena po radionici je 110 kn, koja uključuje i užinu i poklon iz bio vrta.

Tema prve radionice:

- zašto vrt bez kemije

- alati potrebni za vaš vrt

- kako započeti i kreirati povrtnjak

- proljetna sjetva u vrtu

- sezonsko samoniklo bilje

- proljetni “korovi” u vrtu

- i još mnogo ostalog:)

Mjesto održavanja: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)

Vrijeme održavanja: od 9.00-14.00 sati, s osiguranom pauzom za osvježenje s užinom

Voditeljica radionice: Silvija Kolar – Fodor (SilveK), predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na potralu Naturala.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.

Prijave za prvu radionicu: do petka u 12:00 sati, te ćete dobiti na mail upute kako doći do mjesta održavanja.

Cijena ukupne škole vrtlarenja koja uključuje ciklus od 10 radionica je 1.000,00 kn (plaćanje unaprijed 950,00 kn), a sudjelovanje pojedinačno po radionicama je 110,00 kn po radionici. Više o Školi vrtlarenja pročitajte ovdje.

Prijave na mail: xeenaa13@gmail.com, s naznakom “Za prvu radionicu škole vrtlarenja”. U prijavi navedite Vaše ime i prezime i kontakt telefonski broj, te motivaciju za radionicu, odnosno što vas posebno zanima, kako bi u kreiranju programa imali na umu i vaše stvarne potrebe, a u okviru tema koje će se obrađivati.

Sjetva mahunarki

Silvija — Sat, 05 May 2012 23:20:07 +0000

Mjesec svibanj vrijeme je za sjetvu mahunarki u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Ovo se odnosi na sve vrste visokog i niskog graha, bilo zrnaša bilo mahunara. Od mahunarki jedino se prije mogu sijati bob i grašak koji nisu osjetljivi na hladnoću. Međutim, ostale vrste su jako osjetljive na niske temperature, te ih jutarnji mrazevi, ili jako hladni sjeverni vjetar može potpuno uništiti. Naime, prema narodnoj predaji odnosno stoljetnom promatranju vremenskih prilika, zadnji rok kada se može pojaviti mraz su tzv. Smrznuti (ledeni) sveci, 12.,13. i 14 svibnja, te 15.svibnja. Zato se i grah sije tako kasno, da bi u to vrijeme tek možda počeo nicati, i tako ne bi propao od hladnoće. Osim navedenog, grah se ne preporuča sijati prije jer ako je zemlja prehladna i prevlažna, sjeme može u takvim uvjetima istruliti. U toploj zemlji grah će prije niknuti, i biti otporniji na kasnije eventualne pojave bolesti.

Grah se sije u jamice koje prethodno iskopate na gredici, najbolje motikom jer je najjednostavnije. U svaku se “jamicu” stavlja po otprilike 5 sjemenki graha, na dubinu od oko 5 cm. Udaljenost između grmića idealan je oko 40-50 cm u redu, te isto toliko i za redove pored. Ukoliko sijete visoki grah obavezno mu pripremite i konstrukciju za penjanje. To može biti kukuruz koji se posije prethodno na tu gredicu, konstrukcija od štapova položenih ukrštenih s “sljemenom” na vrhu (konstrukcija u obliku šatora), konstrukcije koje drže špage za penjanje, ograde i sl. Ja koristim visoke bambusove štapove koji su jako praktični za postavljanje, ali nezgodni usljed ljetnih oluja, jer kako nemaju nikakav oslonac, u takvim se uvjetima znaju porušiti. U svakom slučaju, daju se opet podići i učvrstiti u tlo. Prednost ovih štapova je i ta što stoje nekoliko godina, te ne morate svake godine iznova tražiti građu za visoki grah. I najlakše ih je postaviti nakon kiše, za vrijeme suše je to malo teže, barem kod mene u mojoj tvrdoj ilovastoj zemlji jeste tako.

Nakon što ste rasporedili sjeme u iskopane rupe, najbrže ćete ih poravnati grabljama. Ako sijete niski grah dakle samo iskopate rupe, položite sjeme i prekrijete zemljom. Ako sijete visoki grah koji je dakle penjačica koja naraste i preko 2 metra, možete ili prije postaviti konstrukciju za penjanje (da ne utabate poslije gredicu, ili tokom sjetve (kao ja štapove prilikom sadnje) ili dok grah nikne .

I obilježite si negdje ili pamtite gdje očekujete da nikne grah. Jer uskoro Vas očekuje ovaj divan prizor, čudo života dok niče grah

Poželjno je gredicu pomalčirati, da bolje drži vlagu i da kasnije imate manje problema s korovom.

Dobri susjedi i međukultura grahu su kukuruz, krastavci, cikla, salate, kupus, kolerabica, rajčice i tikvice. Loši susjedi grahu su luk, češnjak, poriluk, komorač i grašak.

Više o uzgoju graha možete pročitati ovdje:

http://biovrt.com/2009/11/10/grah-phaseolus-vulgaris/

Šumski krpelj – Ixodes ricinus

Silvija — Sat, 28 Apr 2012 21:33:11 +0000

Šumski krpelj, poznati kao i obični krpelj, europska je vrsta krpelja tvrdog tijela. Naziv “ricinus” je radi izgleda site ženke, koja je u tom stadiju veličine i boje sjemenke ricinusa. Ovo je poznati parazit koji se hrani krvlju domaćina za kojeg se zakači, te je također prijenosnik zaraznih bolesti, kao što su Lyme borelioza, krpeljni meningoencefalitis (KME) i erlihioza.

Rasprostranjeni je u cjeloj Europi, ali i u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. Voli vlažne klimatske uvjete, zato se rijetko nalazi u suhom Mediteranskom području.

Mužjak može narasti do 0,11 mm, a ženka (dok se nahrani) do 3,6 mm. Na slici možete vidjeti ženku koja je već prilično velika što znači da se je dobro nahranila, i mužjaka na njoj (skinula sam ih skupa s mog psa). Parenje (na slici) događa se ili na domaćinu ili bez njega, mužjak se zavlači ispod ženke i prenosi paket sperme iz svojeg na njen genitalni otvor.

Krpelj ima životni ciklus u 3 faze (ličinka (6 nogu)-nimfa (8 nogu)-odrasli krpelj (muški i ženski)) i on traje 2-3 godine, iznimno do 6 godina, u ekstremnim uvjetima. Hrane se uglavnom od ožujka do lipnja, te od rujna do listopada. Nakon što se ženka nahrani do kraja, dakle kad postane velike poput zrna graha tj. ricinusa, otkači se s “domaćina” i liježe nekoliko tisuća jaja i tad umire. Ličinke ne traže aktivno domaćina, uglavnom se hrane na ježevima, krticama, malim glodavcima, zečevima….Hrane se 3-5 dana i zatim se otkače s domaćina, vraćaju na vlažno tlo, i preobražavaju u nimfe. Nimfe aktivno traže domaćina, penju se na vlati trave i sl. u potrazi za njima, ali se moraju vratiti na vlažno tlo ako ostanu dehidrirane. Hrane se uglavnom malim i srednjim sisavcima. Odrasli krpelji se hrane velikim sisavcima, kao što su krave, jeleni, ovce, koze, psi, mačke, ljudi. a aktivno ih traže i u travi, i u krošnjama niskog drveća i grmlja. Uglavnom čekaju ispod lišća grmlja na visini od 1-1,5 metara, čim dodaknu domaćima zakače se za njega i tad pretražuju na njemu idealno mjesto za ubod. Uglavnom vole mekanija mjesta, stoga ih najčešće možete naći pod pazduhom, pod koljenom, na preponama…ali naravno i na bilo kojem drugom mjestu na koži.

Gore sam spomenula da je ovo krpelj čvrstog, tvrdog tijela. Tijelo im je tako tvrdo da kad ulovite krpelja na sebi ili vašoj životinji, ne možete ga zgnječiti noktima i tako likvidirati, ostaje živ nakon takvog zahvata. Tu mislim na mužjake i na ženke prije hranjenja. Ja koristim kamenje, dakle stavim krpelja na tvrdu površinu i zgnječim ga kamenom.

Osobno, kako sam iz kraja u kojem su česti krpelji, i kako često boravim u prirodi imala sam ih već dosta, par komada na godinu. Moji psi su ih svako proljeće puni, tako da ih u to doba godine obavezno štitim ampulama. Nisam se nikad cijepila niti ne namjeravam jer ne vjerujem u djelotvornost cjepiva. Najviše sam krpelja “pokupila” u obližnjem šumarku, tako da iz iskustva mogu reći da izbjegavajte doticaj s granama i lišćem dok prolazite šumarkom, tu oni čekaju. Ima ih dosta i u visokoj travi na livadama. Kad se vratite iz takvih šetnji, preobucite se, dobro istuširajte ili okupajte, i obratite pažnju na svaku sitnicu gdje vas zasvrbi po tijelu – provjerite – možda je baš to krpelj koji šeće po vama dok traži idealno mjesto za hranjenje – tako sam ih dosta na sebi uhvatila.

A više o krpeljima, kako se zaštititi i kako ih ukloniti možete pročitati ovdje.

Škola vrtlarenja “U skladu s prirodom”

Silvija — Sun, 15 Apr 2012 08:33:17 +0000

Mjesto održavanja: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)

Vrijeme održavanja: subotama, od 9.00-14.00 sati, s uključenom pauzom za užinu

Škola vrtlarenja uključuje 10 radionica koje će se održavati od svibnja do jeseni, u prosjeku 1-2 radionice mjesečno.

Voditeljica: Silvija Kolar – Fodor (SilveK), predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na potralu Naturala.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.

Škola vrtlarenja objediniti će teoretski i praktičan rad na slijedećim temama:

- Samoniklo jestivo i ljekovito bilje

- Tehnike sijanja i uzgoja po vrstama biljaka

- Razlike između biološkog i konvencionalnog vrtlarenja

- Korovi u vrtu

- Malčiranje

- Bolesti biljaka

- Štetnici i saveznici u vrtu

- Cvijeće u vrtu

- Berba i spremanje plodova

- Nastajanje i sakupljanje sjemenja

- Priprema vrta za zimu

- Kreiranje šumskog vrta i voćnjaka

Sudionici/ce Škole vrtlaranja imati će prilike naučiti sve potrebno kako bi mogli sami kreirati svoj biovrt i proširiti znanje o prirodi koja nas okružuje. Škola je prvenstveno zamišljena za zaljubljenike u Prirodu, neovisno o predznanju.

Svaka radionica biti će kombinirana i sadržavati će i praktični i teoretski dio, a teme će se često preklapati ovisno o sezoni i životnom ciklusu Biovrta.

Broj sudionika je ograničen.

Cijena Škole vrtlarenja (10 jednodnevnih radionica) je 1000 kn.

Za plaćanje unaprijed cijena je 950 kn, a omogućava se i plaćanje u 2 rate.

Svi sudionici dobiti će 10 pari rukavica za rad u vrtu, a na kraju Škole svaki polaznik dobiti će Priručnik koji objedinjuje sve teme obrađene na radionicama.

Također, sa svake radionice svi sudionici će dobiti poklon u smislu viška s Biovrta, prema odabiru voditeljice – ovisno o sezoni.

Tijekom svake radionice biti će osigurana pauza za osvježenje s užinom.

Sudionici će na radionice trebati ponjeti bilježnicu i olovku za zapisivanje teorijskog dijela, doći u prikladnoj obući i odjeći za rad na vrtu, te po želji vodu/sok, svoj alat ili rukavice.

Za prijavu pošaljite kratko motivacijsko pismo u kojem ćete navesti zbog čega želite sudjelovati u Školi vrtlarenja, odnosno što vas posebno zanima, kako bi u kreiranju programa imali na umu i vaše stvarne potrebe, a u okviru tema koje će se obrađivati.

Prijave traju do 30.04.2012., na adresu xeenaa13@gmail.com s naznakom “Za Školu vrtlarenja”.

Ožujak – sadnja voćnjaka

Silvija — Sun, 08 Apr 2012 22:17:11 +0000

Već početom ožujka posvud se je počeo osjećati nedostatak vlage, i unatoč prognozama koje su najavljivale skoru kišu, kiša nikako da padne.

Početak ožujka provela sam u presađivanju lukovica koje su niknule na krivom mjestu, odnosno bile zaklonjene drugim biljkama, ili na putu mojoj retriverici Neri, te uklanjanjem suhih ostataka biljaka, suhe trave i sl. Veće suhe dijelove sam pobrala posvud na vrtu i spalila na jednom mjestu. Spalila sam ostatke uglavnom zato jer među njima je bilo najviše astera i amaranthusa koji su bili svi prepuni sjemenja, a oni mi se naveliko rasijavaju, pa da spriječim to sve sam spalila. Također, pepeo je dobro gnojivo. Počela sam “raskopavati” jednu gredicu s jagodama. Naime, na nekoliko dijela mi se širi pirika i slične trave, koje imaju podzemno rizomatsko korijenje, i jedini način da ih maknem s gredica je izvaditi jagode, dobro “pročešljati” gornji sloj zemlje i povaditi svo korijenje, te opet posaditi jagode. Da, dugotrajan i mukotrpan posao, ali kako na tom dijelu godinama nisam to radila, biti će ok i za jagode (više o rizomatskom korijenju ovdje).

Na biovrto osim jagoda nisam ništa previše dirala, jedino malo potrgala suhih biljaka i pobacala po tlu, a sve se je polako počelo prekrivati mišjakinjom i crvenom nežarećom koprivom, kao i svake godine. To odlično štiti zemlju i ostavlja ju rahlom ispod, te štiti od isušivanja.

Procvale su cica-mace, a vatrene sijenice su jako rano izašle i sunčale su se u skupinama na suhim biljkama.

Niknuo je i prošlogodišnji češnjak, prezimila zimska salata

Proljetno je cvijeće konačno sve obojilo u šarene boje, počinje konačno proljeće! I boje, i mirisi, i pjev ptičica.

Eranthis i procijepak

drijemovac i šafrani

šafrani i visibabe

kukurijek i procijepak u cvatu

Ovog proljeća sam najviše bila zaokupljena formiranjem voćnjaka na novim parcelama koje sam kupila krajem prošle godine, radi se o ukupno 5000 m2 (slike parcela u tekstu prosinac/siječanj). Naručila sam 60 sadnica lješnjaka, 45 bobičastog voća (ribizli, josti), i 30-tak voćki (uglavnom starinske sorte jabuka, koje nije potrebno prskati, te nešto kruški, šljiva, marelica, breskvi, dunja, mušmula, smokvi, trešnji…)

Cijeli voćnjak koji sam nasadila prošle godina sam pognojila s bio-granulama, i sve nove voćke sam posadila također s tim granulama. Naime, na području gdje smo suprug i ja ove godine sadili novi voćnjak, na spomenutih 5000 m2, jako je loša zemlja, prepuna šljunka, jer je tu bila prije velika graba, koju su zavozili prilikom kopanja kanalizacije u mom selu. Prilikom sadnje smo se jako namučili, uništili alat…i kako zemlja nije baš plodna, trebali je sve dobro pognojiti. Naravno, umjetna mineralna gnojiva mi ne padaju na pamet, jer to nikako nije u skladu s prirodom. Bio granule na bazi kokošjeg, konjskog i ostalog gnoja, briketi, čine mi se sasvim dobrim rješenjem za ekološki voćnjak. Također, na mjestima gdje je bilo jako puno šljunka, dovozili smo zemlju s vrta, koju smo pokupili s svježih krtičnjaka. A poučena jako lošim iskustvima na prvom voćnjaku koji sam sadila i nekoliko potpuno uništenih voćaka od voluharica koje su oglodale svo korijenje – novi noćnjak nasađeni je s lomljenim staklom oko korijenja (više).

Nakon sadnje voćaka, i svog bobičastog voća u redovima između, da se iskoristi prostor, te lješnjaka s južne strane, ispalo je da sam naručila previše sadnica lješnjaka, koje sam onda sve skupa posadila na jedno mjesto, već će mi negdje uskoro zatrebati. S sjeverne strane sam već u siječnju nasadila “ogradu” tj zaštitu od vjetra od samoniklog drveća i vrba. Sad ispada odlično da sam to napravila u sijačnju, jer je počela suša, ne bi imalo smisla presađivati to kasnije.

Već početkom ožujka osjećao se je dakle nedostatak kiše, i iako su najavljivali kišu, nikako da padne. Tako smo se u sadnju voćnjaka uputili s punom bačvom vode, a isto tako smo i nakon tjedan dana sve opet zalijevali, da nam sav trud oko sadnje ne propadne.

A na parceli koja je bila nekoliko puta izlijana kanalizacijom odlučila sam nasaditi ukrasni park, tu sam naručila ukrasno drveće iz rasadnika Curek, nešto sama uzgojila, kupila dosta ukrasnog grmlja…. Počela sam tu saditi i dosta cvijeća već od prošle jeseni, pa sam tako nastavila i ovo proljeće…dobila sam procijepke, drijemovce, prave jaglace…pa sam još s vrta presadila tu prave mirisne ljubičice….ova parcela bi kroz par godina mogla biti pravi mali botanički vrt, jako me veseli njeno kreiranje Čak sam tu predvidjela tu i mini jezerce, na dijelu gdje se ionako skuplja kišnjca s okolnog područja, i kako smo baš imali bager doma jer smo raskopavali dio dvorišta i navažali čisti šljunak, a otkop vozili na tu parcelu i formirali stazu preko, dogovorila sam da mi i taj dio malo produbi. O ovoj ideji sam već pisala na ovim stranicama. Nažalost, nisam bila doma u to vrijeme, svi su me krivo shvatili, zapravo točnije rečeno očigledno nisu slušali moje upute dok sam rekla nek se to mjesto samo malo produbi u obliku žlice, maksimalne dubine pola metra. Kad sam došla doma dočekao me je krater u obliku šeflje dubine 1,5 metara, s nasipom oko (kako bi se preko nasipa skupljala oborinska voda s okolnog područja, dobro je pitanje logike).

Uglavnom, kako se je sad sve to pomiješalo s šljunkom koji smo navozili pored za stazu preko te parcele, i kako je već zapravo prvotno u donjim slojevima bio šljunak, sve sam dala opet zaravnati jer je ovo bilo stvarno nepopravljivo, i ponovo je malo prokopano jezerce, nakon jako puno posla……jedino nažalost nema tu više onog finog sloja ilovače koja je prije odlično držala vodu…pa moram opet poraditi na svemu tome i probati to sve nekako spasiti. I da, dosta sam vremena izgubila grabljajući šljunak na tu stazu s okolnog terena i sužavajući je, jer je bager to dosta naširoko sve razvukao. A u šljunak je nemoguće saditi. Moj savjet svima kojima se nešto takvo radi s mašinerijom – ne prepuštajte baš nikome na brigu takve stvari, bolje da ste pored cijelo vrijeme jer inače vam ostaje samo puno živciranja i puno posla. Baš sam se osjećala jadno oko cijele te priče, jer na kraju je sve ovo puno više štete nego koristi.

Tokom ožujka vladala je dakle suša i visoke temperature, nadprosječno visoke za ovo doba godine, čak i preko 20 stupnjeva. Jedan veliki dio cvijeća sam iznjela van s potkrovlja, toliko je toplo i krasno da se sve čim prije privikne na vanjske uvjete, jer mi je gore raslo kao ludo. Posadila sam i ukrasne koprive što su preko zime čekale u vodi, stvarno najbolji način da se održe preko zime. Počela sam i sijati dosta cvijeća u teglice na potkrovlju. Kako mi prošle godine radi vjetra na terasi nije baš uspjelo s sjetvom, ove godine nastavljam s sjetvom na potkrovlju. Pikirala sam paprike i bijeli patliđan u zasebne posudice, patliđan se je počeo polijegati radi crne noge presadnica, pa je bilo hitno spasiti ih.

Na biovrtu sam krajem mjeseca raskrčila jednu gredicu za grašak, a na rubove sam presadila samoniklu zimsku salatu s vrta broj 2. Nikla mi je tamo gdje sam potrgane stabljike salate koja je otišla o cvijet pobacala po tlu – tako sam ju opet zasijala. Također, s vrta broj 2 sam rasadila preživjele kupusnjače po vrstama posvud po šumskom vrtu – na više (čim udaljenijih) mjesta, radi toga da se ne iskrižaju dok procvatu i da uberem sjeme. Sjeme gotovo svih kupusnjača se ubire druge godine uzgoja, jer one u rano proljeće idu u cvijet.

Krajem mjeseca, dok sam maknula sve bitno s vrta br 2, otac mi je potanjurao vrt br 2, orati nisam dala. Kao i prošle godine napravio mi je redove s sijačicom za krumpir. Posijali smo 2 reda krumpira, pa sam sijala na vrtu br 2 : kupusnjače, 4 vrste graška (rani, srednji i kasni), luk, mrkve, peršin, pastrnjak, salate, kolerabe, rotkvice, kukuruz, ciklu… u ovako pripremljenoj zemlji jako je lako raditi, a sije se brzinom munje u usporedbi s napretkom na biovrtu.

Princip ostaje isti – po 2 reda s grabljama spajam u jednu gredicu, i ostaju mi staze između. Dio je dakle završen, a ostatak ću sijati krajem travnja, kad dođe red za sjetvu mahunarki, tikvi, krastavaca, paradajza i paprike.

I sada još sve što nam treba je kiša. Krajem ožujka zemlje je bila tvrda, svo bilje baš jadno i žalosno bez vode. Doduše, moja ilovača jako dobro drži vlagu, i ispod je bila još relativno vlažna, ali svejedno, kiša nam je jako bila potrebna.

Evo još malo prizora iz vrta krajem ožujka:

pasji zub i bijeli kukurijek

narcise

anemone i muscari

bergenija i salata

i posebno su me oduševili cvijetovi jestive lonicere (maibeere, sibirska borovnica) – posadila sam ju prošle godine, i ove godine prvi put vidim kako cvate, a uskoro ću prvi put probati i njene jestive bobice, baš se veselim tome.

U ožujku sam donjela jednu bitnu odluku, dala sam ostavku u knjigovodstvenom birou u kojem radim, to je dakle onaj prvi posao kojeg radim na 4 sata. Doduše, radila budem još do 31.05. da prenesem znanje na nekog tko će me zamijeniti. Eto, maštam o tome kako trebam više vremena, želim se više baviti vrtom a manje papirima, i tako sam odlučila konačno malo sama sebe pogurnuti, jer ovako radim 8 sati na dan, pa onda vrt, pa web – stranica, kolumna, forum, fb grupa, mailovi, pa sjeme, i svaki dan idem spavati u 1 sat u noći…ne ide to više, nema smisla što se tako mučim….dakle zadržala sam onaj drugi posao u udruzi u kojoj radim, i ove godine se konačno moram malo više pokrenuti oko sveg ovog što sam započela i što radim svim srcem. Jednostavno si nikad ne bih mogla oprostiti da nisam probala napraviti nešto više iz svega ovog i probala živjeti od onoga što obožavam raditi.

Zaštita voćki od voluharica

Silvija — Sun, 01 Apr 2012 20:49:56 +0000

Svi koji ste ikada nešto posadili, a imate voluharice na vrtu ili u voćnjaku, vrlo vjerojatno ste prije ili poslije imali gubitaka radi voluharica. Osim što su poznate po tome što jako vole jesti lukovice i gomoljasto povrće, voluharice rade jako velike štete u voćnjacima i vinogradima. U stanju su potpuno pojesti svo korijenje voćaka i tako potpuno uništiti stabla. I nisu im na meti samo mala ili mlada stabla, uništavaju i velika odrasla drveća. Više o voluharicama možete pročitati ovdje.

Štete u vrtu su mi već nešto sasvim normalno, zato sadim pojedinačne vrste na više mjesta u vrtu, i u raznim kombinacijama, tako da unatoč gubicima ipak nešto ostane. Jedan dio krumpira mi obavezno pojedu svake godine, pa mrkve, cikle…Ali sve su to jednogodišnje biljke koje možete sijati u većem broju i uvijek tako nekako kompenzirati gubitke. S voćkama je malo drukčija priča i više i novaca, i vremena i truda je uloženo u to. Pretprošle sam godine posadila svoj prvi voćnjak, i već na proljeće iduće godine me je dočekalo prvo razočarenje: marelica se je jednostavno porušila, jer su voluharice oglodale apsolutno svo korijenje. Slično je bilo i s aronijom, ostao je tek jedan mali korijenčić i jedva sam ju spasila… Najviše glodaju korijenje voćaka upravo preko zime, kad nema toliko ostalih slasnih gomolja na raspolaganju.

Slika: ostatak marelice, svo korijenje je oglodano sve do debla

U traženju nekog trajnijeg rješenja našla sam dvije dobre ideje, a to je sadnja s trnovitim grančicama, i sadnja s lomljenim staklom. I jedna i druga metoda imaju cilj odvraćanje voluharica od korijenja. Dakle voluharica kopa tunele pod zemljom, a u slučaju da naspete lomljeno staklo ili grančice s trnjem oko korijenja, nabosti ili porezati će se i odustati. Ovo je način koji mi je najviše prihvatljiv jer ne odobravam nikakvo trovanje ili ubijanje “štetočina”, voluharici je dosta samo jednom da se nabode ili poreže i neće se vratiti, i tako će voćka ostati zaštićena, i to kroz više godina, a voluharica će ostati živa. Kako granje i trnje ipak truli preko godina u zemlji, odabrala sam na kraju metodu lomljenog stakla, jer planiram da ovaj voćnjak ostane i raste kroz dugi niz godina. Postoje doduše i metode da se voluharice pokuša odvratiti ljudskom kosom ili pasjim dlakama, ribama, bazgom…to su stvari čiji ih miris odvraća, ali dakle to je privremeno a ne dugoročno rješenje. Sve to prije ili poslije istruli i više nema učinak odvraćanja.Ostale metode su mi zapravo pogodnije za vrt, i suprotno, metoda stakla mi nije pogodna za vrt jer to svake godine iznova obrađujem.

Dakle za početak, prvo sam skupljala stare boce, i usitnila sam ih na način da sam ih stavila između tkanine i udarala čekičem. Funkcija tkanine je da zadrži komade stakla, u najgorem slučaju da vam komadić stakla ne uleti u oči. Da li sam trebala još sitnije usitniti ili ne, neznam točno kako je idealno, ali to mi se je činili prihvatljivo. A inače, i u prodaji postoji lomljeno staklo za kupiti upravo za sadnju voćaka.

Nakon toga sve sam spremila u vrećicu i uputila se s motikom i sadnicama voćaka u voćnjak.

Odmah nakon što sam iskopala rupu za voćku, stavila sam nešto stakla na dno, i kako sam dodavala zemlju oko korijenja, tako sam još stavila i staklo okolo. Voluharice kopaju u više slojeva, i zato je bitno da je korijenje sa svih strana okruženo staklom.

Nadam se da je ovo dugoročnije rješenje i da će mi voćke ostati netaknute, jer ovako dok ih sadim nezaštićene, samo se mogu razočarati i otkrivati pojedeno korijenje i uništene voćke. Ovo se je proljeće srušila i dunja posađena prošle godine, od velikog korijena ostalo je tek par “končića” sastrane na ostatku korijenja Svejedno sam ju opet posadila, naravno ovaj put okruženu staklom, i nadam se da će ipak preživjeti i da će joj korijen opet narasti.

Metoda sadnje staklom je metoda koja mi se zasad čini kao najučunkovitije i najprihvatljivije rješenje u zaštiti voćaka od voluharica. Sve sadnice voćaka posađene ove godine posađene su na taj način, i iskreno se nadam da će u mom vrtu doživjeti duboku starost:)

Paprika – lat. Capsicum

Silvija — Mon, 26 Mar 2012 22:09:34 +0000

Paprika je jednogodišnja biljka iz obitelji pomoćnica (velebilja) – Solanaceae. Porijeklom je iz Amerike gdje se uzgaja već tisućama godina, a otud se je raširila po cijelom svijetu. Sam naziv paprika kod nas se koristi za cijelu biljku, dok se u nekim dijelovima svijeta taj naziv koristi za začin u prahu napravljen od samljevenog suhog ploda paprike. Prema Wikipediji, riječ paprika je hrvatska riječ koju su posudile gotovo sve europske zemlje. Mađarska je država koja se je najviše proslavila po uzgoju i preradi paprike.

Sam rod Capiscum sastoji se od 20-27 vrsti, od kojih se 5 vrsti uzgaja za jelo: C. annuum, C. baccatum, C. chinense, C. frutescens i C. pubescens. Plodovi jako variraju u boji, obliku i veličini i unutar samih vrsta. Danas se u svijetu uzgaja oko 50 sorti paprike, a najviše od vrsta C. annuum i C. frutescens . Uglavnom, najviše se uzgajaju paprika babura i rog (velikog slatkog mesnatog usplođa – C. annuum), te male chilli paprike.

Plodovi većine paprike sadrže kapsaicin, koji paprikama daje peckav, žarkast okus. Jedino ga paprika babura ne sadrži. On štiti sjeme od sisavaca, a dok paprika dozori pocrveni, a tad crvena boja privlači ptice koje raznose njeno sjeme. Chilli paprike su važan dio američke narodne medicine, a i danas se u modernoj medicini koriste za poticanje cirkulacije i kao anlegetik. Također se često spominju i kao lijek protiv raka. Mogu se koristiti i za biološku kontrolu nametnika, upravo radi spomenutih “žarećih” svojstava. Jednostavno se nekoliko komada ljutih papričica samelje i pomiješa s 1 litar vode, te njima prskaju biljne uši koje napadaju biljke.

Paprika se uzgaja sjetvom u rano proljeće, već u veljači. Ako to vrijeme propustite, zapravo još i ožujak neće biti prekasno, ali u svakom slučaju čim prije to bolje.

Sjeme možete sijati u zasebne posudice po 2 kom skupa (npr čašice od jogurta, ali obavezno napravite rupu na dnu radi otjecanja suvišne vode), ili u malo veće teglice više sjemenki, pa kasnije rasađujte po 2 biljke u zasebne posudice. Dakle pripremite supstrat u posudice, zalijte, gore rasporedite sjemenke (na slici su ipak malo pregusto, ups), prekrijte tankim slojem zemlje i sjetva je gotova. Ja do nicanja još gore stavljam najlon i pričvršćijem ga gumicom, da se zadrži vlaga i toplina, to pospješuje nicanje. Čim biljke niknu najlon se miče, a i prije je potrebno svakodnevno barem jednom dnevno otvarati tj dizati najlon radi provjetravanja (više).

Paprika je jako čudljiva kod nicanja, ako ima previše vlage i nedovoljno topline -sjeme neće niknuti nego istruliti. Stoga se preporuča čim ranija sjetva – za slučaj da vam od prve ne uspije. Ove godine čak niti mojoj baki, koja već preko 60 godina sije svoje paprike – prva sjetva nije uspjela nego joj je svo sjeme istrulilo – stoga uvijek računajte na tu mogućnost. Zato nikad nemojte odjednom posijati svo sjeme koje imate. Sjeme počinje nicati u najboljem slučaju već za nekih 10-tak dana, pa sve do mjesec dana.

Ono što je zanimljivo kod malih papričica dok niču iz sjemenja je način kako se izvlače iz vanjske ljuske sjemenke – ako je jako suha tad je to prilično teško, zato je dobra solucija opet onaj prije spomenuti najlon preko teglice, ili ako to nemate a vidite da je problem izvuči se prvim listićima iz ovojnice – poprskajte malo vodom da omekša. Male biljčice ja držim na prozorskim daskama. Ponekad je sve idealno, ali ponekad ima i problema s uzgojom u zatvorenom. Treba paziti da imaju dosta svjetlosti da se ne izduže, pa budu slabe i polegnute. Često ih u zatvorenom u teglicama napadaju zemljišne štetne gljivice – crna noga sadnica, padavičastost (Phoma lingam). One uzrokuju polijeganje mladih sadnica – biljčice se naglo sužavaju pri osnovi stabljike i polijegaju te odumiru. Ako spazite da se počinju tako polijegati – čim prije ih rasadite, možda nešto spasite. Ova se bolest uglavnom pojavljuje na mladim biljčicama tijekom sijanja u zatvorenim i nedovoljno prozračnim prostorima, te kod preguste sadnje.

Često se unutra javljaju i problemi s bijelim mušicama – štitasti moljac koji isisava biljne sokove na poleđini listova i tako uništava mlade biljke. Za to možete nabaviti sredstvo na bazi buhača i prskati. U sobnim uvjetima česte su i šampinjonske mušice, crne “skakutave” mušice čije su ličinke mali bijeli «crvići» (nematode, glistaci) koji uništavaju korijenje mladih presadnica. I u tom slučaju potrebno je ispiranje korijenja mlakom vodom i hitno presađivanje.

Nakon što biljčice malo porastu, ako ste ih sijali kao ja u jednu teglicu, potrebno ih je presaditi u zasebne teglice (može čašice od jogurta), skupa po 2 komada. Čim malo zatopli, počnite ih iznositi van da se počnu privikavati na vanjske uvjete, ali nemojte odmah direktno cijeli dan na jako sunce ili jak vjetar – to ih može uništiti. Poželjno je već unutra svaki dan prema njima malo mahati lepezom (odnosno novinama) da ojačaju, priviknu se na vjetar, a iznosite ih postupno, u polusjenu pa svako malo sve više na sunce, preko noći opet unutra. Ako ih direktno odmah iznesete van bez privikavanja i posadite na otvoreno, jače sunce i vjetar jako će im naštetiti, čak i u krajnjem slučaju uništiti ih.

Paprika se sadi na otvoreno u kontinentalnim krajevima kad prestane opasnost od mrazeva, dakle početkom svibnja. Ja ih sadim kako ih i pikiram – po 2 biljke skupa u jedan grmić. Tako su me učile baka i majka, jer po njihovom iskustvu tako narastu lijepi rodni grmići, uštedi se prostor, i bez problema rastu skupa po dvije biljke.

Paprika jako brzo počinje cvijetati i brzo se pojavljuju mali plodovi nakon cvatnje. Ja ne mogu odoljeti prvim plodovima paprike dok počinju na vrtu, već malecke pomah pojedem na vrtu, ti su najslađi:)

Paprika rodi i raste sve do prvih mrazeva, stalno tjerajući na vrhovima grana nove pupoljke.Potrebno ju je redovito obirati kako bi potaknuli razvoj novih plodova.

Kao međukulturu često sadim među paprike zelje i kelj, dosad uvijek mi je to bila dobra kombinacija. Često mi tu zaluta i poneki neven, ili drugi cvijetak.

Postoje sorte koje rastu prema gore, i sorte koje rastu prema dolje.

Paprika je jako osjetljiva na velike promjene u količini vlage, a ponajviše na sušu. U slučaju previše vlage ili duge suše, često se pojavljuje vršna trulež plodova. Često čak izgnjile cijeli plodovi. Da bi to izbjegli, zalijevajte ju za vrijeme jake suše, i malčirajte gredicu gdje rastu paprike kako bi zemlja čim duže zadržala vlagu.

Od nametnika, kod mene ju ponekad napada savijač sa fotografije, nisam ga još točno identificirala, pa do tada nek bude pod nazivom paprikin savijač. Zapravo, više vrsti sličnih “crva” može izdubiti rupu na kori paprike, i onda se hraniti u unutrašnjosti. Većina je ploda nakon tog nametnika nejestiva, iako dobro izgleda izvana. Ako vidite izbušene plodove maknite ih skupa s nametnikom na vrtu, da se ne bi dalje širio po vrtu.

Paprika se može jesti i sirova i kuhana, te se vrlo često priprema i ukiseljena za zimnicu, a može se i zamrzavati. Sušeni zreli prodovi smljeveni u prah su začin koji se koristi kao dodatak mnogim jelima. Sastavni je dio ajvara.

Paprika je izuzetno ljekovito povrće, ponajprije radi kapsaicina, koji sprečava zgrušnjavanje krvi, poboljšava cirkulaciju te ime oslobađa od simptoma kao što su hladne ruke i noge, vrtoglavice, a navodno djeluje preventivno i protiv napada migrene…. Također, to je jedno od povrća prepuno antioksidanata i najbogatije vitaminom C, a sadrži i već količine vitamina B6 i i provitamina A. Velike količine vitamina C i A štite tijelo od infekcija. Najviše vitamina imaju zrele – crvene paprike. Zelene i žute paprike nisu do kraja zelene – koje god da su vrste. Doduše, uglavnom se beru i koriste zelene, ali ako želite da stvarno dozori, onda pričekajte da pocrveni na stabljiki. Iz takvih se zrelih plodova uzima sjeme.

Dakle, sve paprike dok dozore postaju crvene, i tek iz crvenih plodova se uzima kvalitetno sjeme. Odaberite najljepše plodove na biljci i ostavite da na njoj dozore. Sjeme se uzima na način da razrežete zrelu papriku i sastružete sjemenke na papir ili sl, dobro posušite i spremite u papirnate vrećice. Sjeme ako se pravilno uskladišti može zadržati klijavost i do 5 godina.

Paprike se jako križaju. Unutar vrsti nije toliko primjetno križanje (npr između rog zelene i paradajz paprike). Za križanje prvenstveno mislim na chilli papričice. NIKAD ih nemojte saditi na vrt skupa s klasičnim paprikama, jer ćete se neugodno iznenaditi – sve paprike biti će nepodnošljivo ljute, dakle sve slatke verzije paprike. Pčelice i bumbari dobro odrade svoj posao:) Ja osobno chilli papričice uzgajam u teglama na terasi, a paprike na vrtu, tako sam više-manje sigurna da neće doći do križanja.