Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja

Kako zaštititi voćke od voluharica

Što učiniti kad primjetite da vam voluharice izjedaju korijenje voćki

Jučer sam prilikom šetnje svojim mladim voćnjakom bila jako neugodno iznenađena. Naime, zapazila sam jako nagnutu mladu jabuku. Poučena iskustvom, već znam da bi to najvjerojatnije mogla biti voluharica koja najčešće preko zime pojede korijenje mladih voćki. Tako se voćke na proljeće, nakon što im voluharice izjedu svo korijenje, jednostavno sruše. Odmah sam primila stablo u ruke i protresla ga. Da, bila sam u pravu, stablo se je jako njihalo i točno se je osjetilo da mu fali dio korijenja koje bi inače čvrsto držalo mlado stablo u zemlji. Pogled na površinu oko samog stabla me je dodatno uvjerilo – rupe na tlu, bez humaka, karakteristični su za voluharice – male glodavce koji mogu napraviti jako velike štete u vrtovima, voćnjacima i vinogradima.

08032015 30    

Voluharice nemojte brkati s krticama koje rade krtičnjake i koje su mesožderi ( VIŠE). U opasnosti od voluharica ne moraju nužno biti samo mlade voćke, ponekad znaju potpuno uništiti i starije voćke. A osim korijenja, često zimi znaju i oglodati koru mladih voćki. Već od jeseni sam nekoliko mladih jabuka morala presaditi ili maknuti s vrta u teglu jer su joj voluharice počele jesti korijenje i voćke su se vidljivo nagnule. Dobra stvar je što sam ove sezone zapazila to na vrijeme, dok je ostalo još dio korijenja i dok voluharice nisu potpuno uništile voćku. Tako sam i jučer otkopavajući oko jabuke naišla na tunele voluharica oko korijenja, ali nisu još sve pojele, dio je korijenja ostao i voćka ima šanse za oporavak.

Već godinama se nadmudrujem s voluharicama i uvijek računam na to da će na povrtnjaku sigurno nastradati dio krumpira, mrkve, cikle, peršina, pastrnjaka.... pa uvijek sijem povrće u raznim kombinacijama i na više mjesta, tako da uvijek dovoljno ostane i za mene. Međutim s voćkama je to druga priča. Voćka koju sam našla nagnutu posadila sam pred 3 godine. Ove sam godine očekivala da ću konačno probati prvih par plodova s nje, a za prvi značajniji urod trebam čekati još nekoliko godina. Ako takva trogodišnja voćka bude uništena, opet se vraćam na početak – moram iznova zasaditi novu voćku i opet čekati godinama do prvog uroda. To mi je previše vremena.

U iskušavanju različitih ideja, nijedna mi se protiv voluharica nije pokazala kao 100% učinkovitom, nego se stalno nadmudrujemo. Lukovice sadim u zaštitne mreže, kao i neke trajnice, povrće u većem broju i na više mjesta. Neki ukopavaju ljudsku kosu, pasju dlaku, juhu od bazge – ali sve su to metode primjenjive za jednogodišnje usjeve, ali ne i za voćke koje trebaju malo dugoročniju zaštitu. Stoga kod sadnje voćki oko korijenja posipavan s usitnjenim staklom. Naime, voluharicama jako smetaju takve sitne oštre stvari, poput mljevenog stakla, trnja i sl. i nakon što se nabodu, odustaju od daljnjeg kopanja. Otrovi protiv voluharica su mi potpuno neprihvatljivi i to nikako ne želim koristiti u svom biovrtu. Staklo ne šteti i ne ubija voluharicu, nego joj stvara neugodu dok se nabode i na taj način ona odustaje od daljnjeg izjedanja korijenja. Spomenuta je jabuka bila prvotno posađena bez stakla, ili s nedovoljno usitnjenim staklom kako sam to prvotno radila, pa su ju svejedno voluharice napale.

Usitnjeno staklo radim sama u kućnoj radinosti. Imam jednu manju vreću posebno sašivenu za usitnjavanje stakla koju mogu zatvoriti. U nju stavljam staklene boce i batom tako dugo lupam dok jako ne usitnim staklo, gotovo u prašinu. Ovakva vreća, iako je od čvršćeg materijala, nema dugo vijek trajanja jer prilikom usitnjavanja stakla se ošteti i tkanina od koje je napravljena. A funkcija vreće je ta da vam staklo prilikom usitnjavanja ne leti na sve strane i u vas, vaše oči i sl.. Stoga to nikako nemojte pomišljati raditi bez ovakve vreće ili nečeg sličnog.

    

Da spasim svoju mladu voćku od daljnjih napada voluharica, sve sam dakle oko korijenja iskopala i doslovno sam opet posadila voćku. Stavila sam usitnjeno staklo ispod korijenja, te sam oko korijenja voćke stavljala sloj zemlje, pa sloj usitnjenog stakla, i tako u nekoliko slojeva – i to oko korijenja, gdje ne želim da se približe voluharice. Nadam se da će to odvratiti voluharice nekoliko godina dok voćka uspije dovoljno narasti i razviti puno jače korijenje i da ću ove godine i prvi put probati njene plodove.

A ako vam je problem samima napraviti ovakvo usitnjeno staklo, postoji i u dućanima u ponudi - ima i posebno mljeveno staklo koje se dodaje prilikom sadnje, ali ima i zemlja s mljevenim staklom koja se dodaje na povrtnjake i sl. za odbijanje voluharica. U tom gotovom supstratu za sadnju je toliko fino mljeveno staklo da vam baš ništa neće biti ako i radite bez rukavica.

Sviđa ti se? Podijeli s prijateljima

Silvija Kolar-Fodor
Autorica članka:

Silvija Kolar-Fodor

Predsjednica udruge "Biovrt – u skladu s prirodom”, predavačica i edukatorica o biovrtlarenju, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica bloga "U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, kolumnistica u tjedniku Međimurske novine, surađivala je s dnevnikom "24 sata", Večernjim listom, časopisom Poljoprivredni glasnik, magazinom za život u skladu s prirodom "100 posto prirodno”, portalom Naturala.hr, EkoMreža.org, Sirova hrana.hr ... zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka. Biovrtlarenjem se bavi od 2006. godine.

Svi sadržaji na ovim stranicama zaštićeni su Zakonom o autorskim pravima (VIŠE)

Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja